Običaji

Svadbeni običaji

Vrijeme nakon prošnje do datuma vjenčanja prolazilo je u pripremi kako roditelja tako i mladenaca za taj dan. Nakon prošnje mladenci su tri nedjelje za redom odlazili na misu i „napovid“ kod svećenika. Zadnju nedjelju nakon mise u djevojčinoj kući organizirala bi se Pavenka.

Pavenka

To je običaj u kojem mladenkina rodbina i prijateljice daruju mladenku. Organizira se nedjeljom poslijepodne i na Pavenku dolaze uglavnom samo žene. Djevojke uberu pavenku (zimzelena biljka koja predstavlja nevinost), i od nje pletu vijenac koji se stavlja na barjak i na kućna vrata. Kasno poslijepodne djevojke pred kućom zaigraju šetano kolo oko rešeta u koje su stavljale darove kako bi koja dolazila. Kolo ispred kuće igralo se i zbog svih susjeda koji su željeli darivati mladenku, jer su se darovi uvijek uzvraćali. Na Pavenku bi i buduća svekrva za nevjestu poslala dar po svojim kćerima (biljac, slamnicu, plahtu i jastuk i kolač). Nakon igranja kola djevojke (pavenkice) i ukućani zajedno s darovima i rešetom povukli bi se u kuću gdje bi djevojke plele vijenac i pregledavale darove koje je dobila mladenka i slagale ih redom i to počevši od svekrvinog pa nadalje od ostalih, a na kraju bi se na vrh postavio pleteni vijenac od pavenke i kolač. Dok bi slagale darove, jedna od djevojaka bi pjevala pjesmu rastanka koja je uvijek izazivala suze.

Od prijašnjih običaja Pavenke u današnje se vrijeme zadržalo samo pletenje vijenaca za barjak koji se stavlja na kuću i onog oko ulaznih vrata. To se obavlja petkom uvečer, jer se vjenčanja uglavnom održavaju subotom.

Vjenčanje

Vjenčanje bi se održavalo dan nakon Pavenke, nekada je to bio ponedjeljak. Ujutro mladenkine mlađe sestre prave kitice za svatove od struka pavenke koje bi vezivalale tankom trobojnicom. Mladenka je oblačila svoju vjenčanu nošnju a kosu joj je uređivala starija udata sestra.

Mladoženja u svojoj kući rano ujutro puca iz kubure čime najavljuje selu svoje vjenčanje. Njegovi svatovi se okupljaju, časte i kreću do mladenkine kuće. Uvijek su po mladu išli muškarci. Prvi je bio barjaktar s hrvatskom zastavom na kojoj je na koplje stavljen vijenac od pavenke, ručnik i jabuka. Za njim ide muštulugdžija koji vodi cijelu svadbenu povorku, on je prepoznatljiv jer nosi kuburu i glasan je. Zatim mladoženja i kum zajedno, pa ostali svatovi a to su uglavnom nekoliko prijatelja ili braća i na kraju stari svat koji nosi torbu sa pićem – tovariju. Nekada su svatovi dolazili jašući na konjima a već oko 1900-te, svatovi se voze na kolima. Kola su se posebno ukrašavala za vožnju svatova, kitila pavenkom i cvijećem a konji češljali i kitili praporcima (zvončići nanizani na kožni remen), te bi se na njih stavljala nova orma. U prva kola sjedao je barjaktar, muštulugdžija, kum i mladoženja, a u druga ostali sa tovarijom. Kad svatovi dođu u blizinu mladenkine kuće muštulugdžija puca iz kubure najavljujući dolazak. Tada iz mladenkine kuće jedan muškarac također puca iz kubure najavljujući da ih čekaju. On jedini izlazi pred vrata sa ručnikom preko ruke i vrčem vina i dočekuje ih. Daruje muštulugdžiju ručnikom i časti vinom i tek tada prilaze ostali svatovi. Dolaskom pred vrata uvijek su se vodili šaljivi razgovori oko kupovine mladenke. Tu su glavnu ulogu imali mladoženjin i mladenkin kum i muštulgdžija.

Mladoženjin kum bi pozdravio sa: „Hvaljen Isus i Marija“, mladenkin kum koji bi stajao na vratima zajedno sa muštulgdžijom (često je tu znala biti i starija žena koja se znala šaliti), bi odzdravio i upitao: „Što vi tražite? Ako ste pošteni primit ćemo vas.“ Kum mladoženje odgovara da su izgubili ovčicu pa ju traže i da li je kod njih. Mladenkin kum odgovori da oni imaju nekoliko ovčica koje će im pokazati jer je među njima možda i njihova. Tada im pokažu stariju namaškaranu ženu. Mladoženjin kum odmahuje rukom ostali svatovi dobacuju i smiju se. Zatim izvedu drugu mlađu koju oni isto pogledavaju i kažu da je njihova ljepša i da ih puste u kuću pa će ju oni sami prepoznati. Nakon toga mladenku izvodi njezin brat. Sad mladoženjin kum kaže: „E ta je lipa to je naša, nju smo tražili.“ Mladenkin brat odgovori: „E kad je lipa morat će te je i platiti.“ Nato kum plaća određenu svotu novca a mladenkin brat se okrene prema svatovima i upita: „Ko se prima ovog čeljadeta?“ Tada mladoženja iziđe ispred svih i kaže: „Bog pa ja.“ Nakon toga brat predaje sestru mladoženjinom bratu – djeveru, da je zajedno sa svatovima odvede na vjenčanje.

Nastaje veselje i čašćenje a mladenkine sestre prišivaju svatovima kitice od pavenke koje oni plaćaju. U dogovoreno vrijeme odlaze na vjenčanje u crkvu. Muštulgdžija ponovno zapuca iz kubure i povorka se započinje slagati. Kod mladenke su se također okitila svadbena kola i konji. Ponovno u prva kola sjedaju barjaktar, muštulgdžija, mladoženja i njegov kum, mladenka i djever. Ostali svatovi posjedaju u pripremljena kola. Stari svat putem časti pićem. Pred oltar u crkvu ulaze najprije kum i mladoženja, pa djever i mladenka, zatim ostali svatovi. Nakon izlaska iz crkve zaigra se i zapjeva šetano kolo i odlazi se mladenkinoj kući. U kući ih dočekaju uređeni stolovi sa rakijom i kolačima a nakon toga i objed. Pirovalo se do pred zoru, a tada bi se na kumovu zapovijed odlazilo mladoženjinoj kući. Na odlasku djever pred vrata prostire biljac na koji mladenci kleknu i traže blagoslov od mladenkinih roditelja. Uvijek je prvo mladenkin otac pitao zeta što traži od njih a on bi odgovorio: „Tražim blagoslov od Boga i od vas starijih“, otac bi odgovorio: „Neka vam Bog dade blagoslovljen i sritan vaš sastanak.“ Isto to ponovi majka sa kćerkom i nakon toga mladenci popiju vino iz iste čaše koju mlada potom baca preko sebe. Djever uzima biljac a mlada se oprašta sa svojima i odlaze.

Svatovi tada pjevaju pjesmu:

Otkinu se grana jorgovana,
lipa Mare iz ovoga stana.

Dok svatovi pjevaju, mladoženja uz pjesmu na rastanku pozdravlja dovikujući: „Hvala majci na divojci!“ Običaj kod odlaska iz dvorišta bio je da mlada dobro zatrese plotom kako bi se i ostale djevojke brzo za njom udale. Uz pucnjavu iz kubure svatovi krenu prema mladoženjinoj kući. Običaj je bio i ukrasti pijevca iz kokošinjca i ponijeti ga sa sobom.

Na ulasku u kuću mladence dočekuje mladoženjina majka od koje oni također traže blagoslov, zatim ponovo ispijaju vino iz iste čaše. Na ulasku u kuću mlada iz torbice vadi lješnjake i poklon koji je pripremila a s kojim daruje najmlađe dijete u kući (nakrilče). Veselje se nastavlja uz jelo i piće do jutra. Poslije ponoći mlada skida vijenac i stavlja maramu na glavu i mladenci odlaze na spavanje. Rano ujutro dok se svatovi još vesele mladenka donosi vodu iz bunara, prilazi svekru i svekrvi, škropi ih vodom a oni ju darivaju novcem.