Što je Ličko Prelo?

Druženje i rad

Ličko prelo je specifičan radni sastanak s radnim i zabavnim dijelom, karakteristično za čitavo područje Like. Pri tom je jednako važna tradicija, kako u selima s primorske strane podno Velebita, tako i u onima podno Velike Kapele. Povijesni podaci o sadržaju ličkog prela poznati su nam iz usmene predaje, a isto tako nalazimo ih u etnografskim opisima nastajalima sredinom 20. stoljeća. Ovaj je običaj uvršten na Listu zaštićenih kulturnih dobara RH (Z-3617).

Ličko prelo je običaj koji nam daje uvid u način življenja žitelja ruralnog dijela Like od kraja 19. do sredine 20. stoljeća. Njegujući ovaj običaj ostaju nam sačuvana saznanja o poslovima i radnom dijelu svakodnevnog života tog vremena, o načinu druženja i zabave, kao i o prehrambenim navikama ljudi. Ovaj običaj objedinjuje više nematerijalnih kulturnih dobara poput napjeva, kola i igara koji su vrijedni čuvanja i prezentiranja.

Društveni život koji se nekada odvijao u prelima, danas se ogleda u druženjima po kafićima, partijima, ali i na društvenim mrežama. O tome kako su nekada izgledala druženja i sastajanja mladih u Lici, danas možemo doznati samo iz kazivanja starijih ljudi koji su to proživjeli, ili vidjeti kod ponekih ličkih folklornih društava koja se trude donekle oživjeti te priče.

U kasnu jesen i početkom zime noći su bile sve duže, a vanjski poslovi uglavnom završeni i ljudi su se više zadržavali u kućama oko ognjišta.

Zimske večeri tako su služile za seoska druženja i razgovore, a u većini slučajeva i za poslove kao što su predenje i prerada vune, čijanje perja, rezanje starih krpa za tkanje pa i komušanja kukuruza. Osim što bi se brže uradili navedeni poslovi, bila je to prilika da se mladi zabave, upoznaju, a i zaljube, a starijima da doznaju novosti u selu i bolje upoznaju jedni druge.

Dobar dojam

Djevojka koja sprema prelo u svojoj kući, tjedan ili dva prije obavijestila bi svoje prijateljice, a kuću bi posebno čistila i uređivala za taj dan, Pri tome bi se naročito znale istaći na vidno mjesto vrednije stvari u kući. Otac bi pripremio dobru rakiju, a majka ispekla uštipke, jer je bilo važno da se o prelu pozitivno priča.

Obitelj koja je u selu bila na lošijem glasu dodatno bi se trudila pokazati u što boljem svjetlu. Raskošnijim prelom ponekad bi se prikrila činjenica da djevojka za udaju ima neki zdravstveni problem ili da, na primjer, najstariju kćer treba čim prije udati jer je bilo više kćeri za udaju.

Igre, ples i pjesma

Dolaskom u prelo, djevojke bi jedna drugoj došaptavale kome su sve rekle od momaka da dođe, hvalile bi se s onim što su pripremile za tkanje i zadirkivale su jedna drugu. Momci su uvijek dolazili s pjesmom u grupama. Među njima bi se poštivao vođa prela, a to je bio momak kojemu se sviđala djevojka u čijoj je kući prelo. On bi ponio rakiju da počasti domaćina kuće i iskaže se pred ukućanima.

Ponekad bi došli momci i iz drugih sela zagledavati djevojke. Tijekom večeri posebno su gledali kako koja radi i kako se ponaša, jer je svaka od njih mogla biti njihova buduća mlada.

Zabavljali bi djevojke raznim šalama i pričama,te ih pozivali na igre kako bi izmamili poljubac. Momci bi ponijeli i tambure pa bi se nakon posla zapjevalo, zasviralo i zaplesalo.

Sve zbog ljubavi

Ponekad su prela završavala i svađom. Najčešće ukoliko bi se neki momak iz drugog sela približio djevojci u koju se zagledao netko iz njenog sela. Zato u prelo nikad nije išao samo jedan momak iz drugog sela, nego bi on uvijek vodio prijatelja ili više njih.

Prelo je često bilo prigoda nekim djevojkama da pobjegnu sa momkom njegovoj kući ako bi joj roditelji zabranili da se uda za njega.